BW

U jednom malom selu sagrađena je škola,koju je pohađalo dvanaestero učenika.
Pogled na školu odavao je dojam da tu žive djeca puna ljubavi i sloge.Da,istina je tu školu sagradili su mještani toga sela.U jednom djelu dvorišta izrasla je žalosna vrba.Grane su joj bile skoro pa do zemlje.Tu je bio kutak za zaljubljene.Dosjeti se jedan dječarac i zamoli oca svoga,pošto je otac bio stolar,da napravi jednu drvenu klupicu koja bi našla mjesto pod žalosnom vrbom.Latio se otac posla i za ljubav sinu svome napravi klupicu koja nije bila obična klupica,već je naslon na klupici bio izrezbaren u dva velika srca.Sav sretan i ponosan dječarac nije mogao dočekati jutro da otac ponese klupicu pod žalosnu vrbu.
Prije no što su učenici počeli dolaziti u školu,otac je pažljivo položio klupicu i prvi je probao sjesti na nju.Gle! odjednom grane žalosne vrbe podigle su se ponosno od zemlje i stajaše kao da su ponosne na novo društvo.Iz prikrajka kroz prozor učionice promatrala je mlada zanosna gospođica što se to dešava sa granama vrbe.S nevjericom pohitala je vani da vidi,kad gle!pod vrbom mala klupa,a na klupi sjedi sredovječni čovjek,širokih ramena i snažnih ruku.Opazi ona da je to mještanin njihovog sela kome je prije godinu dana umrla žena,a on je živio skromno sa svojim sinom jedincem.Pogledi su im se sreli i shvatili su da se rodila ljubav na prvi pogled.Oči su im zaiskrile,a ruke su im se ispreplele oko vrata.Tu su riječi bile suvišne,a usne su im se stopile u jedno.Dugo su tako stajali prekrivenim granama žalosne vrbe,skriveni od oćiju tuđih pogleda,nisu ni primjetili da je vrba spustila svoje zaštitničke grane.Tako je stolaru klupica donijela novu ljubav,a njegovom sinu novu pomajku.
Na klupici su se rađale nove ljubavi i gasile stare.
Klupica stoji ponosno i uvijek prima nove ljubavnike.
Text:BW