Noge su moje ,umorno koračale
do tvog zagrljaja…
Došla sam tiho,otključala vrata
i na prstima ušla u sobu vječne ljubavi.
Bilo je tako toplo i svježe sjećanje,
na naš predzadnji susret.
Radost u meni zadrhtala je cijelim tijelom,
približavajući se tvojim vrelim usnama.
Tvoje umorne ruke,što obgrliše,
moja krhka ramena,
još uvijek u sebi nose onu snagu.
Poljubi me dragi za stara vremena,
jer sutra možda više nećeš moći.
Odlazim tiho,ranjenog srca,
s poljubcem tvojim
u nadi vječnog siječanja.
Text:BW