BW

U malom gradiću na obali mora,živjela je skromna obitelj.Imali su kćer lijepu kao što su bile ruže u tom vrtu.Dali su joj ime Ruža.Otac je imao malu barku i znao je sa mještanima odlaziti u noćno ribarenje.Majka je imala pune ruke posla obrađujući vrt što je bio prekriven sa bezbroj predivnih ruža.Njihova kćer svaku večer odlazila bi sa punom košarom ruža,u obližnji mali hotelić,gdje su dolazili ugledni ljudi da se zabave uz zvuke klavira.Djevojka vesele naravi sa nježnim osmijehom, što plijenila je muške poglede krenula je kao i obično prema malom hotelu da proda pokoju ružu.Hodajući tako ulicom stade jedan automobil i ponudi se djevojci da ju poveze.Ljubazno se nasmiješi Ruža, i zahvali se neznancu te krene dalje.
Hodajući putem razmišljala je tko je taj stranac sa širokim osmijehom,što su ga krasili prekrasno bijeli zubi.Glas mu je bio mekan i topao kao i pogled upućen Ruži.Ne…ne…ne,prekinu sama sebe Ruža u razmišljanju,ne smijem na njega misliti,ta on je samo običan stranac.Treba sve ove ruže prodati.Došla je tako razmišljajući i do hotela,gdje ju je portir poznavao.Dobar večer Ružo!!!doviknuo je portir,Ruža je odvratila istim pozdravom.
Ušla je u salu gdje je bio polumrak,a uz zvuke klavira nazirala su se tijela zaljubljenih,što su bila priljubljena jedno uz drugo.Oh!!pomisli Ruža,kako je lijepo biti tako zaljubljen.Prolazila je tako između mase i svaki kavalir je kupio cvijet svojoj partnerici.
Hodajući tako među zaljubljenim parovima,ugleda Ruža poznato lice i taj poznati osmijeh.
Gospođice,mogu li ja kupiti ostatak predivnih ruža,začuo se topal i poznati glas?Zarumenila se Ruža u obrazima,ali na svu sreću bio je mrak….Može,ako su vam tako srcu drage,izvolite i košaru ću vam pokloniti da ih u rukama ne morate nositi.Trnje imaju i ubosti ponekad znaju obračala se Ruža strancu.Vadi stranac novce i plača Ruži,te uljudno pita za ime njeno…Ruža se zovem kao cvijeće što ste ga kupili!!Stranac pruži košaru izgovarajući:
Najljepše ruže,za najljepšu djevojku Ružu.Oh,zastidjela se Ruža i odjednom se našla uz stranca lagano se kretajući uz nježne zvuke klavira.Sva je drhtala,kao mlada srna na snijegu,i odjednom naslonila glavu na rame stranca.Toliko se zanijela da nije ni primijetila da je u toplom zagrljaju neznanca kojemu ni ime nezna.Na momenat stala Ruža i htjedo nešto reći,ali na njene usne spusti se vreli poljubac.Poljubac vječne ljubavi.
Približavalo se jutro,Ruža i stranac uputili su se prema moru,dok ih je mjesečina obasipala svojim žutim svijetlom,Ruži se činilo da sanja.Ne,ona nije sanjala to je bila stvarnost.Na trenutak su zastali da vide kako se zora rađa.Dvoje zaljubljeni dugo su se tako držali zagrljeni i odjednom su se našli na pjeskovitoj plaži,ispruženih tijela i vrelih zagrljaja.Tijela što su im gorila od želje,treperila su kao povjetarac na moru.
Ruža se po prvi put zaljubila.Došla je kući i u košari je imala ruže,ali te ruže bile su poklon od neznanca,što mu je poklonila svoju ljubav.
Neznanac je došao k roditeljima prositi ruku njihove kćerke.Roditelji su bili presretni što se njihova kćer zaljubila u neznanca koji se zvao Narcis.Slijedilo je veliko slavlje i cijeli gradić na moru bio je posut ružinim laticama.Tako su stanovnici nazvali svoj gradić,…Ružingrad.

Text:BW