Ležimo na pučini,
što napravila je
mekani krevet
od pijeska,i
satkala svoje niti
duboko u tamnu noć.
Tjela naša
što topila su se
od želje,
lagano su se valjala
po zlatnoj mjesečini,
obasjana zlatnom
bojom neba,
i posuta ljubavnom
prašinom.
Spleli smo vjenac,
naše vječne ljubavi.
Text:BW.
|