Gle, ide lijepa kao tiha noć.
Kao zvijezda sjajna vedrog neba,
tek sjena zraka miluje joj lice
dok vjetar nježno prolazi uvojcima
svilene joj kose.
Noć posuta zvijezdama,
i u daljini netko pjeva,
a srce ga moje traži.
Sjajni mjesec
što nad nama stoji,
zasvijetlio je svježe žuto,
i obasjao naše duše, što jednu tvore.
Ljubav je tako kratka bila,
a zaborav tako dug.
|